Skip to content Skip to navigation

Karijera nakon FOI-ja: Janja Pavetić (Magis Wall)

Objavljeno: 17.05.2020
 

U ciklusu intervjua s našim alumni studentima, razgovarali smo s našom alumni studenticom i magistricom informatike Janjom Pavetić iz Zagreba. U rubrici 'Karijera na FOI-ju' ispričala nam kako je nastala njezina danas vrlo uspješna tvrtka MAGIS WALL (dio grupacije Magis Tim), koju je pokrenula zajedno sa suprugom Draženom, također alumni studentom FOI-ja. Janja danas pokreće nove brendove, ulaže u nove projekte, a njezinu inspirirajuću priču o uspjehu pročitajte u nastavku...

 

1. Kada je i kako nastao Magis Wall i tko Vam je u tom procesu najviše pomogao?

Priča ide otprilike ovako: moj tada dečko, danas suprug Dražen i ja smo magistrirali na FOI-u 2010. godine, baš kad je kriza bila u punom jeku. Bili smo mladi (24 godine) i uvijek smo pričali kako želimo zajedno pokrenuti neki poduzetnički pothvat, imali smo puno ideja. Kriza je naše želje malo ubrzala jer nam se situacija na tržištu, odnosno ponuda poslova nikako nije sviđala. 

2010. smo krenuli s agencijom specijaliziranom za Internet marketing, razvoj Web stranica i grafički dizajn. Iza sebe imamo popriličan broj zaista bitnih i velikih projekta na tom polju. 

MagisWall je nastao 2012. godine, kao rezultat suradnji s arhitektima i dizajnerima interijera. Naime, oni su često imali zahtjeve za dizajnom, između ostalog zidova. 

Bilo je jako puno susretljivih ljudi na našem putu, ali ovom prilikom ću izdvojiti Jasmin Viner, dizajnericu interijera iz tvrtke Arhidiz d.o.o. Ona je stvarno htjela da nam MagisWall uspije, puno smo radili i radimo s njom, proslijedila nam je sve svoje kontakte i jako smo joj zahvalni na tom. I danas smo u kontaktu s gotovo svim ljudima koje smo upoznali na početku priče te pomažemo jedni drugima koliko možemo.  

Tako su nastali i prvi motivi za MagisWall. Uočili smo rupu na tržištu u to vrijeme i polako, koliko je budžet dopuštao, počeli kupovati strojeve za proizvodnju zidnih naljepnica, tapeta, slika na platnu... I tako redom za asortiman koji imamo u ponudi. 

MagisWall nije jedini brand tvrtke, ali trenutno je daleko najpoznatiji. Kako je vrijeme odmicalo, pokrenuli smo još nekoliko brandova te se u potpunosti posvetili puštanju naših ideja u svijet. Jako nas veseli da je nešto iz naših glava, iz naše tvrtke na zidovima i u prostorima ljudi diljem svijeta. To je veliki blagoslov i meni osobno glavni pokretač za sve što radimo. 

Uskoro na tržište stiže novi brand pod nazivom LittleSarry, specijaliziran isključivo za djecu. Taj brand smo nazvali po našoj kćeri Sarah te mi je toliko prirastao srcu da svaki slobodan trenutak ulažem u to. 

 

2. Je li bilo zahtjevno i jeste li nailazili na neke prepreke u procesu pokretanja vlastitog biznisa?

Bilo je jako zahtjevno. Bili smo mladi (24 godine), kriza u punoj snazi, preselili se u Zagreb, nikog nismo poznavali, ograničeni resursi i tako redom... Sad kad pogledam unazad, bili smo stvarno hrabri. 

Ali, uvijek smo vjerovali u to što radimo. Vjerovali smo u svoje snove, svoju viziju i tražili načine da postane stvarnost. Da je lako, ne bi ni vrijedilo, zar ne?

 

3. Što Vam je najviše pomoglo u tom procesu, a da ste naučili na FOI-ju?

Sve. Doslovno sve. Otvorili smo tvrtku s 24 godine, bez radnog iskustva. Jedina znanja koja smo imali nosili smo s FOI-ja. Evo da ovom prilikom ispričam jednu anegdotu koju mislim da još nisam pričala u intervjuima.

Kako smo mi uvijek imali najbolju SEO optimizaciju stranice (FOI), najbolju Web stranicu koju smo sami napravili (FOI) - javila nam se jedan dan velika telekomunikacijska tvrtka iz Češke, koja je dio velike grupacije iz SAD-a. 

Žele uvesti nekakve kartice za turiste na Jadranu. Trebaju istraživanje tržišta s marketinškim planom. Kako je to bilo na samom početku, prihvaćali smo sve poslove. 

Naravno da nikad prije nismo radili takav plan, a posebno istraživanje tržišta. Sve smo napravili po uzoru na seminare, rudarenje podataka, grafikone, prikaze, usporedbe, sve u formi kako smo radili na Fakultetu… Još se sjećam, 84 stranice na engleskom je bilo gotovo i prije roka, ali ja se nikako nisam usudila poslati. Bilo me sram, sumnjala sam jer nikad to nismo radili ( i neke druge agencije su angažirali za isto). Zadnji dan pošaljem. Povratni info iz SAD-a: najbolje što su pročitali, a mislila sam da mi poslovni engleski i nije nešto! :) 

Stvarno smo puno naučili na FOI-ju, i u ekonomskom i informatičkom smislu. Ja uvijek volim reći da je to pravi Fakultet za nekog tko želi biti poduzetnik, posebno u današnje vrijeme. 

Fotografija: Magis Wall fotografije na platnu na FOI-ju


4. Po čemu Vam je FOI ostao u dobrom sjećanju- što Vam se na FOI-ju sviđa u radu sa studentima?

Toliko je toga. Ja sam stvarno bila sretna u Varaždinu i na FOI-ju! Rado se sjećam tog vremena i rado pričam o FOI-ju i predlažem ga budućim studentima. Puno govori i činjenica da mi i brat trenutno studira tu.

Bila sam uključena u jako puno vannastavnih aktivnosti, između ostalog bila sam glavna urednica Studentskog lista i potpredsjednica studentske udruge STAK. 

Fotografija: Magis Wall naljepnice na FOI-ju

Meni se najviše svidjelo to što je bilo jako puno profesora i asistenata s dobrim životopisom, radili su i u privatnom sektoru i bilo je stvarno super slušati njihove priče. Zatim, na FOI-u su svi jako pristupačni, sva pitanja su dobrodošla. Organizacija bilo čega je dobrodošla. Uvijek smo imali potporu dekana.

Ja fakultet nisam gledala samo kroz učenje, što predlažem i svim studentima s kojima pričam. Za mene je to bilo životno iskustvo primjereno tim godinama i cilj mi je bio pronaći sebe, steći samopouzdanje potrebno za život nakon Fakulteta te otkriti što bi htjela biti kad odrastem... :)

U posebnom sjećanju su mi ostali mnogi profesori, ali izdvojila bih prof. dr. sc. Vjerana Strahonju, prof. dr. sc. Blaženku Divjak, prof. dr. sc. Marijana Cingulu, izv. prof. dr. sc. Marinu Klačmer Čalopa i izv. prof. dr. sc. Ninu Begičević Ređep. S mnogima od njim sam imala priliku surađivati ili raditi intervjue za Studentski list te su me kao mladu studenticu stvarno impresionirali i inspirirali njihovi životopisi. 

Također, nikako ne smijem zaboraviti ni ravnatelja studentskog doma, g. Nenada Milijaša. On je uvijek bio tu za studente, za sve naše prijedloge, organizacije. Stvarno su nam njegova vrata uvijek bila otvorena i baš ga se rado sjetim.


5. Što biste savjetovali studentima koji imaju ideju za vlastiti poduzetnički pothat, a ne znaju kako bi to realizirali?

Pokušajte, jer znate kako se ono kaže: na kraju žalimo samo za prilikama koje smo propustili.  

I pitajte. Danas je situacija drugačija, postoji brdo ureda, institucija, udruga i možete jako brzo dobiti odgovor na bilo koje pitanje. Također, dostupni su i poticaji, sredstva za nove poduzetnike i relativno se lako dolazi do nekih manjih iznosa. 

Samo, nitko to neće odraditi za vas. Morate riskirati i krenuti svojim putem. Neće biti lako, to je sigurno. Put prema ostvarenju zacrtanih ciljeva nije lijepa, ravna autocesta bez ijedne prepreke. Više je kao gorski put, s hrpom rupa, velikim kamenjem, s bezbroj penjanja, pa spuštanja. Da bi stigao do cilja puno puta je potrebno riskirati i to treba prihvatiti!


6. Što je za Vas uspjeh (poslovno i/ili privatno)?

Pa ako izuzmemo ono zdravlje, ljubav i sretna obitelj, ja ću reći da je za mene najveći uspjeh sloboda. Da ne radim nešto zato što moram, nego zato što želim. Da mi danas padne na um, sutra je već u procesu proizvodnje. Da mogu reći što mi se sviđa, što ne, tko mi se sviđa, tko ne. Da živimo kako smo mi to sebi zamislili, a ne kako “bi trebalo”.

 

7. Koje su prednosti, a koji su nedostaci činjenice da ste 'sama sebi šefica'?

Najveća prednost je to da, iako još uvijek nisam u potpunosti slobodna po svojoj definiciji slobode, na dobrom sam putu prema tome. Najveća prednost je što mogu stvarati, stajati iza onog što se meni sviđa i nitko mi to ne može osporiti. Volim to stvaranje, to da dio sebe šaljemo u svijet. Mislim da je iznimno bitno za osobnu sreću čovjeka voljeti ono što radi, jer je sve velika muka ako nije tako.  Nadalje, pozitivno je i to što sama upravljam svojim vremenom, svojim danom i onim što ću i kad ću raditi. 

Fotografija: Magis Wall naljepnice na FOI-ju

Ne nalazim puno tog negativno, jer sam se nekako navikla na taj stil života te stres koji dolazi s njim. Meni je to sve prirodno, ne znam za drugačije.

Izdvojiti ću to da i kad sam bolesna većinom radim, jer moje zadatke nitko ne može obaviti, a živcira me da posao zaposlenika stoji jer ja nešto nisam odradila.


8. Da možete promijeniti nešto u svom dosadašnjem karijernom putu, biste li što mijenjali ili ne i zašto?

U smislu projekata koji su nas doveli ovdje gdje smo sad ne bi puno mijenjala. Ali mijenjala bi to da smo možda malo zreliji, stariji i iskusniji  ušli u ovo, jer smo na početku napravili puno grešaka i to nas je koštalo. Nadalje, manje bi vjerovala ljudima i pažljivije birala zaposlenike. Ali sve je to dio “puta”, biti će još grešaka, uopće ne sumnjam u to! :)

Više o Magis Wall-u saznajte ovdje.