Skip to content Skip to navigation

Karijera nakon FOI-ja: Ivan Oršolić

Objavljeno: 30.04.2020
 

Ovog vam tjedna donosimo intervju sa zasigurno jednim od najuspješnijih studenata na Fakultetu organizacije i informatike u posljednjih nekoliko generacija - Ivanom Oršolićem. Ivan se, osim po iznimno uspješnim rezultatima na studiju informatike, istaknuo i po brojnim nagradama za postignuća na studentskim natjecanjima, a posebno se istaknuo i njegov diplomski rad, kojeg je obranio u ožujku ove godine. O čemu se radi pročitajte u nastavku...

 

Ivan Oršolić, mladi magistar informatike na Fakultetu organizacije i informatike početkom godine je obranio svoj diplomski rad na temu izgradnje modela autonomnog vozila (engl. Building a Self-Driving RC Car) u kojem je izgradio kompletno malo autonomno vozilo. Obrana je održana pred povjerenstvom u sastavu voditelja AI Laboratorija izv. prof. dr. sc. Markusa Schattena (mentor) i doc. dr. sc. Igora Tomičića (član) te uz prisustvo zainteresirane publike.

Fotografija: Ivan Oršolić

Model autonomnog vozila izrađen je korištenjem skaliranog modela automobila (1:10), uz prilagođeno sklopovlje potrebno za pokretanje modela strojnog učenja na rubu ("on edge") koje omogućava autonomnu vožnju vozila po jednostavnim poligonima/stazama.
 
Autonomna vozila su vozila koja su sposobna percipirati svoje okružje te se kretati uz malu ili nikakvu ljudsku interakciju. Tehnologija potpuno automatiziranih, samovozećih vozila (faSDVs - engl. Fully automated Self Driving Vehicles) temelji se uvelike na metodama umjetne inteligencije, strojnog učenja i višeagentnih sustava te se u skladu s time i koriste takve metode za implementaciju (npr. dubinsko učenje, računalni vid, automatsko planiranje, BDI agenti i sl.). Kolega Ivan Oršolić je samostalno izgradio potrebno sklopovlje te implementirao odgovarajuće metode umjetne inteligencije i strojnog učenja, kompletno simulacijsko okružje te sve ostale metode poput pretprocesiranja video zapisa koristeći programski jezik Python i odgovarajuće module kako bi se vozilo moglo samostalno kretati po poligonu. 
 
O tome kako je došao na tu ideju, kakve dojmove s Fakulteta će ponijeti u poslovni svijet te čime bi se htio baviti u budućnosti, pročitajte u intervjuu u nastavku.



Kako ste došli na ideju za temu svog diplomskog rada i je li Vas netko posebno tu motivirao?  

Tijekom četvrte godine studija i jednog popodnevlja sam zajedno s prijateljima iz Laboratorija za otvorene sustave i sigurnost (OSS) razgovarao o budućim planovima, kako za sljedeću, zadnju godinu studiranja, tako i za planove nakon diplome. Još uvijek pod dojmom i motivirani iskustvima ljudi koje smo upoznali na IoT Hacking Summer School-u koji se održao u protekloj godini, brzo smo se složili da područje umjetne inteligencije pokazuje najviše potencijala za promjenom čitavog svijeta u veoma kratkom roku - nešto slično internetu i World Wide Web-u u 90-ima.

Osobno sam razmišljao kako bih mogao povezati ono što me dotada najviše zanimalo - hardware hacking i robotiku - s umjetnom inteligencijom. Budući da sam godinu dana ranije imao priliku raditi s Andrew 'Zoz' Brooksom na dijelu Robot Operating System-a (ROS) (ivanorsolic.github.io/ros_tutorial) također sam imao prilike od njega čuti o raznim projektima poput Google Waymo-a ili njegovog serijala "Prototype This!" na Discovery Channel-u. Nakon toga sam često razmišljao kako je Waymo započeo na Stanfordu (Sebastian Thrun, vozilo Stanley) te kako su autonomna vozila jedan od najboljih brzorastućih primjera primjene umjetne inteligencije. Pomislio sam kako bi bilo odlično imati priliku raditi na takvom projektu od same nule, ali izrada autonomnog vozila poput automobila bi definitivno bila preskupa za naše prilike.
 
No, tada sam se sjetio RoboSub natjecanja o kojemu mi je Zoz pričao (dijelom razlog rada na gore opisanom ROS projektu) te sam pomislio kako bi bilo moguće izraditi 1:10 model stvarnog automobila, budući da se i na RoboSub-u natjecanju a i drugdje također ne koriste stvarne podmornice niti ostala vozila. Tada sam odlučio, nakon potvrdnog mišljenja prijatelja iz OSS-a, izraditi model autonomnog vozila te napokon krenuti istraživati polje umjetne inteligencije i njezine primjene na robotiku.
 

Je li bilo zahtjevno i jeste li nailazili na kakve prepreke u procesu rada?  

Rad je definitivno izgledao, barem na papiru, kao jedan od najzahtjevnijih projekata na kojima sam radio. Uključivao je mnogo posla od 3D modeliranja, printanja, izrade sklopovske platforme i samog modela automobila do primjene umjetne inteligencije o kojoj nisam imao pojma do tada.

Autonomno vozilo kao diplomski rad

No iako na papiru zvuči pomalo zastrašujuće, u stvarnosti je bio poprilično jednostavan, bez većih prepreka, stoga smatram da bi ga bilo koji student informatike/računalnih znanosti s dovoljno strpljenja mogao izraditi. U tu svrhu sam izradio i web stranicu ori.codes koja detaljno opisuje čitav postupak izrade samog vozila te se nadam da će možda pomoći barem jednoj studentici ili studentu da se odvaži na izradu sličnog projekta, kako god on možda zastrašujuće izgledao nekome tko nije do sada radio na takvim projektima. 

 

Koliko Vam je bila važna podrška mentora i što je po Vašem mišljenju odlika svakog dobrog mentora za izradu diplomskog rada? 

Osobno mi je podrška mentora bila izuzetno važna, a najprije njegovo strpljenje i vjera u moje sposobnosti. Podsjećam da sam ja, student koji nikada nije radio ništa vezano uz umjetnu inteligenciju, predložio za temu svog rada izradu čitavog modela autonomnog vozila, od samog modela i sklopovlja pa do primjene umjetne inteligencije. Prva stvar koja me dočekala nije bila skepticizam ili nepovjerenje, nego uzbuđenje i motivacija mentora za rad sa mnom, ali i dobronamjerni savjeti vezani uz ograničavanje samog obujma teme koji me ni u kom slučaju nisu obvezivali na njihovo prihvaćanje.

Bez obzira na temu, imati mentora koji će drage volje uložiti svoje vrijeme u vas te vas podržavati čak i u pothvatima koji su naizgled preteški, ključna je stvar i oslonac po mom mišljenju. Zahvalan sam na mnoštvu mentora koje sam imao do sada, bez kojih, vjerujem, ne bih uspio napraviti mnogo stvari.

Obrana Diplomskog rada Ivana Oršolića na FOI-ju

Često ste dobivali nagrade za svoj rad na studentskim natjecanjima- kako uspješno uskladiti svoje obaveze na fakultetu i uspješno organizirati svoje slobodno vrijeme za kreativne projekte i natjecanja?

Bez podrške drugih ljudi, njihovog strpljenja i razumijevanja, gotovo nikako. Srećom, tijekom mog studija, takvih ljudi na FOI-ju nije nedostajalo. Najveći oslonac i podrška svakom takvom studentu, iz mog iskustva, su mentor i Centar za podršku studentima i razvoj karijera (CPSRK). Kad kažem mentor, u svom slučaju mislim prvenstveno na doc. dr. sc. Tonimira Kišasondija koji je tada vodio OSS laboratorij i ulagao izuzetno mnogo vremena i truda u mene i sve članove Laboratorija, ali i na osobe poput Danijela Dadovića (CPSRK) bez čije se motivacije i podrške ne bih uopće odvažio na niz natjecanja i projekata koje sam radio tijekom prvih godina svog studija.

Moj savjet studentima: tražite podršku od službi poput CPSRK-a i mentora. Osobno sam u CPSRK-u uvijek nalazio pregršt ljudi koji su mi veoma rado pomogli u usklađivanju obaveza na Fakultetu, kroz komunikaciju s profesorima i asistentima te dogovaranje eventualnih nadoknada stvari koje bih propustio, ali i kroz omogućavanje stvari koje bi se često financijski činile nemogućima.

Što se tiče samog vremena, smatram da je poveznica ljudi s kojima se često zajedno natječem ta što u svoje slobodno vrijeme rade upravo na takvim projektima, jer je to stvar koju najviše vole. U tom slučaju, problema s pronalaskom vremena ne bi trebalo biti, čak i za one s jako puno obaveza.

 

Po čemu Vam je FOI ostao u dobrom sjećanju- što Vam se na FOI-ju sviđa u radu sa studentima?

Moja najdraža sjećanja na FOI-ju su vrijeme provedeno u OSS laboratoriju, brojni prijatelji s kojima sam tamo radio, svo znanje koje sam tamo stekao te ljudi koje sam upoznao. Od prve godine studija kada sam tamo prezentirao svoj "smart - glove" profesoru Kišasondiju i tadašnjem prodekanu za znanost i kasnije dekanu, prof. Vrčeku, do zadnjih godina studija kada sam imao čast i priliku pomoći mentoru Kišasondiju u organizaciji ljetnih škola i konferencija poput FSeca.

Osim OSS laboratorija, bez CPSRK-a bi mi i studij, a i životopis bili itekako dosadniji. Srećom, od prve godine kada sam upoznao kolegu Dadovića koji je tada tamo radio pa do zadnje godina studija, uz njihovu pomoć sam sudjelovao na nizu natjecanja, projekata i događaja bez kojih bi imao jako puno posla u nadoknađivanju znanja i iskustava koje sam na taj način stekao.

 

Kakvi su Vam planovi za budućnost - jeste li već pronašli posao i čime biste se htjeli baviti?

Planovi za budućnost su mi ponešto nedefinirani, ali pretpostavljam, u doba ove pandemije, ne samo meni. Ponuda za posao i intervjuiranja na sreću ima, ali još uvijek istražujem sve mogućnosti. Jedna od najvećih dilema koje sam imao tijekom proteklih mjeseci je bila između dvije stvari koje me najviše zanimaju: informacijske sigurnosti i umjetne inteligencije te njihove primjene nad područjem ugrađenih (embedded) sustava.

Iako ta dva područja nisu međusobno isključiva, njihova primjena nad područjem embedded sustava se poprilično razlikuje te sam odlučio da bih za početak više volio raditi u području umjetne inteligencije, na njezinoj primjeni u robotici i ostalim ugrađenim sustavima. Ta odluka sa sobom najvjerojatnije povlači selidbu na neki drugi dio planeta, budući da drugdje postoji mnogo veći broj prilika za rad s takvim tehnologijama, a samim time i veće šanse za zapošljavanje.

No, zbog pandemije imam izgovor provesti koji mjesec čitati, učiti te pripremati se za intervjuiranje, pa samim time i odgoditi konačnu odluku o budućem radnom mjestu...