Skip to content Skip to navigation

Osvrt na svečanost dodjele Rektorove nagrade 20.06.2012.

Donosimo osvrt na svečanost dodjele Rektorove nagrade 20.06.2012. studentice FOI-a Vlatke Sekovanić.

Na svečanosti dodjele Rektorove nagrade bilo je, jednom riječju – predivno. Tek tada sam shvatila važnost, veličinu i vrijednost postignutog. Radost, ponos, uzbuđenje, ganutost, svjesnost da se to uistinu i desilo, da nije san - samo su neke od emocija koje su me pratile čitavo vrijeme.

Posebno mi se dopala Rektorova rečenica – „Mladi ljudi na svom putu trebaju mudrost i iskustvo starijih, a stariji trebaju entuzijazam, znatiželju i energiju mladih ljudi.“ S tom konstatacijom se u potpunosti slažem, jer naš rad zasigurno ne bi ugledao svjetlo dana da nije bilo onih koji su našu ideju, entuzijazam i drugačijost u prvom redu znali prepoznati i zatim nam pružili bezrezervnu podršku, pomoć i vodstvo da „ostavimo trag iza sebe“.

Tu prije svega mislim na naše mentore prof.dr.sc. Božidara Kličeka i posebno na mr.sc. Dijanu Plantak Vukovac kojima se zahvaljujemo na doista neprocjenjivim akademskim iskustvima. Isto tako, na ostvarenju našeg rada, svoj veliki doprinos dali su i profesori logopedi mr.sc. Tatjana Novosel-Herceg i doc.dr.sc. Darko Novosel iz Opće bolnice Varaždin te prof.dr.sc. Lelia Kiš-Glavaš s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. I naravno, najvažnija osoba u cijeloj ovoj priči – maturantica Saša – mlada djevojka s disleksijom. Bez Sašinog glasa ne bi bilo jednako vrijedno.

Ono što danas definitivno mogu potvrditi je da znam kako je raditi s ljudima ovih „gabarita“ srca koja prelaze sve okvire i iznimna mi je čast da smo bili dio tima. Sa svima njima i dijelimo ovu nagradu.

Veliko hvala Upravi Fakulteta na upućenim čestitkama, ponosu, radosti, riječima podrške, te na financijskom pokriću odlaska u Zagreb i printanja postera. Posebno se zahvaljujem svim profesorima i profesoricama koji svoju radost i ponos zbog našeg postignuća nisu mogli sakriti već su se veselili zajedno s nama, jer da postignete i nemoguće, ako nemate s kim podijeliti prisutnu radost  – tada cijelo to postignuće ne vrijedi baš ništa.

Rektor je u svom govoru naglasio da je svako istraživanje popraćeno pogreškama i traganjem za boljim rješenjima, upornošću, željom za promjenom i to doista i je taj put.

Naš cilj je bio ravnopravnost i jednaka mogućnost napretka u obrazovanju za svakog od nas, jer studenti s disleksijom definitivno nisu u istom položaju. Muke koje učenici/studenti s disleksijom prolaze kroz obrazovni sustav znane su samo njima i tome bi konačno trebao doći kraj.

Naš mali doprinos u tome je izrada interaktivnog e-tečaja prilagođenog studentima s disleksijom. Nakon istraživanja i razumijevanja  „svijeta disleksije“ pokušali smo se staviti u „tu kožu“ i razmisliti na koji način čim bolje iskoristiti „jake“ strane disleksije i zaobići one „slabe“ koje i uzrokuju tolike poteškoće u učenju. Kao rezultat toga nastali su brojni, prema posebnim smjernicama prilagođeni multimedijski nastavni materijali, pri čemu su korišteni novi alati koji omoguću prilagodbu nastavnih sadržaja preferencama učenika tijekom njihova korištenja. Upotrebljivost tako izrađenih sadržaja zatim smo ispitali koristeći metodu studije slučaja, gdje nam je maturantica Saša pružila hvalevrijedne povratne informacije. Uočili smo da je računalna tehnologija od izuzetne koristi i učenicima/studentima s disleksijom i s bilo kojim drugim razvojnim teškoćama, te smo svjesni da kao informatičari možemo puno pridonijeti.

Samo zajedničkim snagama na brojnim razinama možemo pomaknuti svijet na bolje, barem za buduće generacije. Veseli nas da nismo sami. Važnost promjene prepoznalo je Sveučilište u Zagrebu donošenjem prijedloga Smjernica za izjednačavanje mogućnosti studiranja osoba s disleksijom i izdavanjem zbirke priručnika Studenti s invaliditetom u okviru Tempus projekta Education for Equal opportunities at Croatian Universities – EduQuality.

Naš rad je tek prva „lego kockica“ na koju treba nadograđivati svaki sljedeći glas studenata s disleksijom. Iako je daleko od savršenstva to ne umanjuje naš ponos i veliku želju za daljnjim istraživanjem u tom smjeru. Ali za to se treba čuti i glas studenata s disleksijom. Imati disleksiju definitivno nije nešto zbog čega se treba sramiti. 

Nakon svega što smo kroz ovaj rad naučili, čuli i vidjeli sve što mogu u svoje i ime kolege Zvonka Podbojca reći – svojim uzorom ostavili ste trag na nama. Hvala Vam na tome!

U Varaždinu, 02.07.2012.

Vlatka Sekovanić 

Dizajn e-tečaja u Moodle-u za studente s disleksijom (rad)

Dizajn e-tečaja u Moodle-u za studente s disleksijom (prezentacija)

Dizajn e-tečaja u Moodle-u za studente s disleksijom (prezentacija na engleskom)

Smjernice za izjednačavanje mogućnosti studiranja osoba s disleksijom

Svečana dodjela Rektorove i posebne Rektorove nagrade

Fotografije s dodjele Rektorove nagrade