Predavanje je uključivalo općeniti pregled digitalnih repozitorija s naglaskom na institucionalne repozitorije (IR) koji se uglavnom uspostavljaju na sveučilištima, fakultetima i istraživačkim institutima te se u njima pohranjuju rezultati rada zaposlenika pojedine ustanove.
Za uspostavu sustava Dabar koristi se alat otvorenog programskog koda Islandora prije svega jer podržava veći skup formata (tekst, slika, video, audio, warc) što je iznimno važno kad se u repozitorije uključuje više različitih ustanova: sveučilišta, fakulteti, akademije.
Repozitorij uključuje i studentske radove, a svaki rad koji student prijavi i unese u repozitorij, ustanova (urednik) će morati validirati i prema potrebi dodati određene podatke, prvenstveno zbog lakšeg pretraživanja. Na godišnjoj razini radi se o oko 35.000 završnih radova koji će upotrebom Dabra biti automatski pohranjivani u repozitorij sveučilišne knjižnice kao i u nacionalni repozitorij.
Na godišnjoj razini radi se o oko 35.000 završnih radova koji će upotrebom Dabra biti automatski pohranjivani u nacionalni repozitorij (NSK) kao i u repozitorij pojedinih sveučilišnih knjižnica.
Početkom ožujka 2015. beta verzija sustava Dabar s podrškom za pohranu završnih radova i preuzimanjem podataka iz Informacijskog sustava visokih učilišta (ISVU) počet će se testirati na Filozofskom i Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Više o sustavu Dabar možete pročitati na:
http://www.srce.unizg.hr/fileadmin/Srce/dokumenti/srce_novosti/Novosti_pdf/sn55.pdf
