Što vam prvo pada na pamet kada se spomene Češka? Vjerojatno Prag. Ili pivo. Za mene je to Brno (i pivo). Upravo tamo sam proveo svoj Erasmus (ili bolje da kažem pola Erasmusa), u drugom najvećem gradu Češke za koji većina ljudi ne zna ni da postoji. Priznajem, nisam ni ja znao sve do nekoliko mjeseci prije prijave na natječaj. No čim sam saznao, samo nekoliko Google pretraživanja bilo je dovoljno da odlučim gdje želim provesti svoj Erasmus. Brno nije turistički grad poput Praga, a veliki postotak stanovništva čine studenti pa sam se već nakon nekoliko dana osjećao „kao doma“. Također, Brno nije skup grad za život, što je uvijek dobra vijest za studente.
Na trećoj godini preddiplomskog studija odlučio sam se prijaviti na natječaj za Erasmus studentsku razmjenu (prekasno, ako me sada pitate), a Erasmus proveo u ljetnom semestru prve godine diplomskog studija. Puna godina dana prošla je od prijave na natječaj do mog odlaska u Češku. Godina dana puna iščekivanja, slušanja i čitanja iskustava studenata koji su to već prošli i zamišljanja kako će to sve izgledati. Trebalo je to biti najboljih pet mjeseci mog života.
I na početku je izgledalo da će to zaista tako i biti. Početkom veljače stigao sam u Brno, na kolodvoru me dočekala jedna članica ESN-a Brno koja mi je pokazala put do studentskog doma. Nakon smještaja u sobu, upoznao sam kolegu s FOI-ja koji je tamo već bio, a s njim i ljude iz Indije, Vijetnama, Španjolske, Turske i Češke. Sve u roku dva sata od dolaska u Brno. Već taj prvi dan bio mi je pokazatelj koliko će to biti nevjerojatno iskustvo. To se nastavilo u sljedećih nešto više od mjesec dana, počevši od odlično organiziranog Welcome Week-a i upoznavanja s fakultetom i profesorima, preko partija dobrodošlice i upoznavanja hrpe novih ljudi, do sudjelovanja u mnogobrojnim aktivnostima koje je organizirao ESN. Među tim aktivnostima moram izdvojiti trodnevno skijanje na sjeveru Češke, moje prvo u životu (koje je prošlo puno bolje od očekivanog). Takvih aktivnosti trebalo je biti još mnogo, ali dogodio se COVID-19.
U ožujku je Češka proglasila potpuni lockdown, a nama, kako smo tada mislili, uništila Erasmus iskustvo. Predavanja na fakultetu su prešla u online oblik, kafići i noćni klubovi su se zatvorili, a autobusne linije iz i prema Češkoj prekinute. To je bio jedan stresan period za sve nas, a u cijeloj toj zbrci ukazala mi se prilika da se vratim doma početkom travnja. S obzirom da smo svi znali da će takvo stanje trajati dulje od dva tjedna, koliko su prvotno najavljivali, odlučio sam se vratiti doma kao i gotovo polovica od skoro 200 Erasmusovaca koliko nas je bilo na Mendel sveučilištu u Brnu.
Vrlo brzo shvatio sam da sam napravio pogrešku jer su mjere počele popuštati, a s početkom turističke sezone, bilo je pitanje dana kada će se ponovno uspostaviti autobusne i ostale putničke linije do Češke. U iščekivanju toga, svakodnevno sam bio u kontaktu s novim prijateljima u Brnu te pratio nastavu na stranom sveučilištu, od kuće. Svima u Brnu obećao sam da ću se vratiti kada to bude moguće, da barem završimo taj Erasmus na pravi način. Najvažnije od svega, obećao sam to i sam sebi.
Moja želja i obećanje se ispunilo, sredinom lipnja uspio sam se vratiti u Brno, a taj osjećaj kada sam po drugi put izašao iz busa bio je neopisiv.
„Druga tura“ mog Erasmusa u Brnu trajala je malo manje od mjesec dana, a u tom vremenu pokušali smo nadoknaditi sve ono što u proljeće nismo bili u mogućnosti napraviti. S položenim svim potrebnim ispitima, nakon mnogo negativnosti koje smo doživjeli u proteklih nekoliko mjeseci, odlučili smo iskoristiti svaku minutu preostalog vremena najbolje što smo mogli uz postojeće restrikcije zbog pandemije. Jednodnevni izleti u Prag i Bratislavu, druženje na prekrasnim trgovima u centru Brna, odlasci na jezero udaljeno svega 20 minuta tramvajem od Brna, proslave rođendana u domu, planinarenje na brdima oko Brna samo su neke od aktivnosti koje smo uspjeli strpati u to kratko vrijeme.
Usprkos tome što se dogodilo nešto što nitko nije očekivao, globalna pandemija, i to, za mene u najnezgodnije vrijeme, rekao bih da sam ipak osjetio onaj „pravi“ Erasmus. Žalim li za nekim propalim prilikama? Da. Ali puno sam više zahvalan na svemu onome što sam iskusio u tih nekoliko zaista nevjerojatnih, neopisivih i, u najmanju ruku, čudnih mjeseci provedenih u prekrasnom gradu u srcu Južne Moravske.
Ako je nekome tko ovo čita Brno na popisu mjesta za Erasmus, nimalo nećete pogriješiti ako ga stavite na prvo mjesto vašeg popisa. Naravno, u kojem god gradu odlučili provesti razmjenu, pripremite se na iskustvo života i stvaranje prijateljstava s predivnim ljudima iz različitih dijelova svijeta.
Robert Mandić,
student diplomskog studija Ekonomika poduzetništva
