Moram priznati kako mi se Erasmus oduvijek činio kao nešto na što će ići oni hrabri, uzorni studenti. Kad sam se prijavila, ja nisam bila niti jedno, niti drugo. Još uvijek sam daleko od uzorne studentice, ali volim misliti da sam postala hrabrija. Prijavila sam se potpuno impulzivno, na nagovor prijatelja, zadnji dan roka (nemojte to raditi). Već tada sam znala da ću iduće godine ponavljati treću godinu te da će mi posljednji semestar biti prazan. Ta činjenica uvelike mi je olakšala odabir. Zapravo sam mogla bilo gdje, bez briga o usklađivanju predmeta.
Slika 1. Pogled na predivan Graz pod snijegom
Zašto sam se odlučila za Graz? Ne znam. Jednim dijelom je razlog to što nisam željela otići predaleko. Tada sam bila na preddiplomskom i znala sam da imam vremena otići negdje dalje na kasnijim godinama. Drugim dijelom zbog toga što sam njemački jezik učila osam godina, a još sam ga se uvijek bojala. Željela sam popraviti jezik, živjeti u malo civiliziranijem svijetu i ispuniti bakinu želju da nađem kojeg Austrijanca ili „Švabu“.
Vjerojatno je većina od vas barem jednom bila u Grazu. Predivan je to grad, smješten samo sata vožnje od Zagreba. Sveučilište u Grazu jako je veliko i poznato. Zapravo se sastoji od većeg broja zgrada raštrkanih po kampusu u samom centru grada. Grad je prepun međunarodnih studenata. Ne idu svi na isti fakultet – Graz je vrlo popularan studentski grad s puno fakulteta. Našim erasmusovcima (ponajviše informatičarima) bih preporučila da pogledaju predmete i na Tehničkom sveučilištu Graz (TU Graz), koje ima sporazum s Karl Franzens sveučilištem (UNI Graz) kako bi njihovi studenti mogli slušati predmete na oba sveučilišta. Ja sam odlučila da mi treba odmor od programiranja pa tu opciju nisam iskoristila, ali pri usklađivanju predmeta dobro dođe.
Slika 2. Dora i Paula na klizanju
Nastava je bila svakakva. Uglavnom se održavala u RESOWI zgradi, modernoj zgradi odmah iza glavnog „dvorca“. Iako sam u Graz došla s namjerom da poboljšam svoj njemački, odlučila sam ne kockati se i uzeti sve predmete na engleskom. Bilo je tu informacijskih, HR i business predmeta. Svidjeli su mi se svi osim jednog informacijskog koji je bio potpuni promašaj (grafoskop koji je profesor koristio nije pomagao) i predmeta o kros kulturalnom HRM-u (koji mi je jednostavno bio nezanimljiv i naporan). Neke predmete sam polagala kroz semestar, putem zadaća i kolokvija, dok je jedan bio gotov u pola semestra jer smo imali samo nekoliko predavanja i projekt. Većinu ostalih predmeta smo slušali cijeli semestar i na kraju polagali završni ispit.
Dom u kojem sam se smjestila također je bio u samom centru te se nalazio odmah do glavnog gradskog parka, na pola puta između glavnog trga i sveučilišta. Sobu sam dijelila s još jednom FOI-jevkom, Paulom. Paula je u Graz došla na stručnu praksu, znale smo se još od prije pa smo se odmah dogovorile da budemo cimerice. Plaćale smo ga tri puta skuplje nego dom u Varaždinu ali sa stipendijom se može. Dom se sastojao od puno stanova, a mi smo stan dijelile s Bosankom i Njemicom. Kuhinju smo dijelile s cijelim katom, ali je bila ogromna i odlična pa nam nije smetalo. Bilo je tu ljudi iz cijelog svijeta, ali ponajviše Njemaca, Austrijanaca, Balkanaca i Azijata. Imali smo partije, saunu, teretanu (u koju me Paula čak jednom natjerala) i odličnu ekipu.
Slika 3. Ekipa iz doma
Imala sam sreće što mi se na Facebook-u javila Antonija, studentica EFZG-a koja se također odlučila za razmjenu u Grazu. Ona je tijekom drugog mjeseca iskoristila tečaj njemačkog, upoznala hrpu ljudi i zaradila 6 ECTS-a. Svima bi to preporučila, učite na mojim greškama. Ona me zapravo upoznala s ekipom te se tako oformilo naše malo međunarodno društvo – dvije Hrvatice, dvije Meksikanke, Talijanka i Francuskinja.
Iako sam puno vremena provodila u domu, najviše sam se zapravo družila s ostalim erasmusovcima. Samo na našem sveučilištu nas je bilo dvjestotinjak. Graz ima odličan ESN tim koji nam je stalno organizirao izlete i zabavne sadržaje. Bilo je tu svega, od klizanja, wine road-a, izleta u tvornicu čokolade, izleta u Hallstadt, pub kvizova pa sve do trodnevnog planinarenja u austrijskim planinama. Bilo je i nekoliko velikih klubova u koje smo svi zajedno išli nakon zabava po studentskim domovima. Glazba je bila odlična, najčešće strani hitovi, nostalgične pjesme iz 90-ih i s početka ovog stoljeća. Nekoliko puta su nam čak ubacili i Severinu, na što bi se Antonija i ja uvijek razbacale po podiju. Graz nažalost nema klasičnu menzu, ali ima restorana u kojima studenti mogu relativno jeftino jesti (jeftino za austrijski pojam), a i većina nas je imala kuhinju u sobi, stanu ili domu, pa smo unaprijedili svoje kulinarske vještine.
Slika 4. Predah od obilaska Varšave
S obzirom na to da sam imala slobodan odabir predmeta, lijepo sam posložila da nastavu imam samo utorkom, srijedom i četvrtkom. To mi je ostavilo vikend od 4 dana! Bila sam presretna. Cure i ja smo obišle Austriju, bila sam nekoliko puta i u Hrvatskoj, za uskršnje praznike smo bile u Varšavi i Pragu te smo posjetili i Stuttgart. Spavale smo po cheap hostelima i polomila sam noge u busevima, ali vrijedilo je. Hodale smo, istraživale, jele kao nikad u životu, plesale, umirale od smijeha. Ostatak Erasmusa smo provele na kavama, u klubovima, izležavajući se u brojnim parkovima, gledajući naše Francuze kako se zgražavaju nad odvratnim bambusom i Amerikance kako plešu kao da im je zadnji dan u životu. Priznajem, morale smo i učiti, ali to je sastavni dio studiranja. Svoje cure iz Varaždina sam ugostila dva puta, iako još uvijek mislim da su došle zbog shopping-a a ne zbog mene. Vrhunac Erasmusa bio nam je izlet u Gesäuse nacionalni park. Tamo smo tri dana uživali bez signala, uz pivu kraj logorske vatre, movie night-ove i planinarenja kroz najljepši planinski teren koji sam ikada vidjela. Za kraj su nas odveli na rafting po najvećoj rijeci u Austriji. Oformili smo međunarodni tim, suočili se s rijekom a čak i zaplivali tijekom mirnih struja (namjerno).
Slika 5. Planinarenje po Alpama
Graz nije najpopularnije destinacija za Erasmus i toga sam svjesna. Ne znam zašto je to tako. Možda zato jer studenti žele otići dalje i misle da neće doživjeti pravo Erasmus iskustvo negdje tako blizu doma. Ja sam na sebi naučila da to uopće nije istina. Graz je predivan, veliki grad, s raznolikom kulturom i puno studenata iz svih dijelova svijeta. Gdje god se prijavili, nećete pogriješiti. Bitno je na Erasmus otići odlučan i spreman kročiti u iskustvo punom snagom. Nemojte očekivati da će ova avantura doći sama od sebe, ali ako budete hrabri, nikad ju nećete zaboraviti.
Slika 6. Moj omiljeni kafić u Grazu
Dora Ćurković, DS OPS
