PRIJE ERASMUSA
Zašto Porto?
Za Porto sam se odlučila iz više razloga, za početak, fakultet s kojim FOI ima sklopljen ugovor, FEUP, je iznimno cijenjen fakultet, ima velik broj različitih odjela, a samim time nudi i velik broj predmeta koje student na razmjeni može slušati. Uzrečica, “u svakoj nesreći ima neka sreća”, u potpunosti se može primijeniti u slučaju razmjene FOI-FEUP, budući da je broj predmeta koji se na FOI-ju u potpunosti zamjenjuju nizak, naime radi se o 1-2 predmeta, ako na razmjenu idete na posljednjoj godini diplomskog studija, smjer Informacijsko i programsko inženjerstvo. Međutim, to znači da imate slobodu slušati predmete koje želite i koje nemate priliku slušati na vlastitom fakultetu, poput predmeta vezanih uz dizajn, umjetnu inteligenciju, biologiju, kemiju, fiziku ili građevinu. Sa statusom studenta na razmjeni, nemate nikakva ograničenja i možete kombinirati predmete s različitih odjela, dok god vam se predavanja i laboratoriji ne preklapaju u rasporedu. Drugi veliki razlog zašto sam odabrala baš Porto je klima, vremenske prilike i blizina oceanu. To je nešto predivno, nema riječi kojima bih opisala tu divotu.
Dokumentacija?
Tijek prijave je za mene bio poprilično jednostavan, nisam imala većih problema ili nejasnoća s prikupljanjem potrebnih papira ili ispunjavanjem same prijave. Od velike su mi pomoći bili svi iz Ureda za međunarodnu suradnju FOI-ja, te su mi na sva moja dosadna i banalna pitanja odgovarali brzo i precizno. Napravila sam pogrešku, jer sam se poprilično kasno uhvatila u koštac sa popunjavanjem prijave na stranicama gostujućeg sveučilišta te nisam uspjela dobiti dom. Zbog toga svima preporučam da čim izađe natječaj ispune prijave, za to ne treba više od dan-dva, a studentski dom u Portu se dijeli po principu “tko prvi, njegovo”.
TIJEKOM ERASMUSA
Priprema za odlazak i stambeno pitanje
Prije odlaska u Porto, najbitnije mi je bilo pronaći stan i kupiti avionsku kartu. Što se karte tiče, ima nekoliko opcija za put. Kombinacija ima puno, ali neke od najčešćih, najjednostavnijih i najjeftinijih, a provjerenih su: let iz Zagreba za Porto, let iz Zagreba za Lisabon pa vlakom/ busom do Porta, Flixbus-om do Milana pa direktni let za Porto, vlakom/busom do Budimpešte pa let za Porto ili Lisabon. Kartu je najbolje kupiti što prije, jer su cijene bolje. Što se stana tiče, prije odlaska potrebno je (po mom mišljenju) biti upoznat s nekoliko činjenica vezanih za stambeno pitanje u Portu:
- To je grad s velikim brojem fakulteta, a još većim brojem inozemnih studenata, samo na FEUP-u je za vrijeme mog boravka bilo preko 800 stranih studenata. Većina tih studenata će po prvi puta doći u Porto i tražit će smještaj preko interneta i oglasa, bez da prethodno pogledaju stan. To dovodi do velikog broja prijevara sa smještajem. Neke od situacija u kojima su se pronašli moji poznanici tijekom boravka u Portu su iznajmljivanje nepostojećih stanova i iznajmljivanje stana koji nije ni sličan slikama koje su primili od najmodavca. Zbog toga svima preporučam da budu jako oprezni. Najmodavca tražite snimke, nove slike, možda i kontakt s trenutnim stanarima, nemojte uplaćivati avanse više od jedne stanarine, jer je to odmah crveno svijetlo za alarm i nemojte potpisivati ugovore prije nego odete u Porto i posjetite stan! Ovo što govorim je iz iskustva. U mom slučaju, srećom, nije bilo nikakvih neugodnih iskustva, a tražila sam stan preko Facebook grupe za Erasmus studente u Portu. Takvih grupa ima nekoliko i svaka ima veliki broj postova dnevno, uzmite vremena da sve oglase dobro provjerite i pogledate im lokaciju, cijenu, režije i slike, a ako sami objavljujete post o traženju stana, redovito ga osvježavajte, kako bi bio aktualan i vidljiv najmodavcima.
- Porto ima nešto toplije i sunčanije vrijeme nego mi (ja sam jaknu, i to kožnu, počela nositi tek krajem 11. mjeseca, za zimskom jaknom nisam imala potrebe). To je razlog što gotovo nijedan stan u Porto nema grijanje. Ne morate se ni truditi tražiti, jer je to kao traženje igle u plastu sijena. Stoga se nekad dogodi da je u stanu hladnije nego vani, za grijanje se koriste električne grijalice te je moj dobronamjerni savjet da se traže stanovi koji u svojoj cijeni imaju uključene režije. Tada ste za vrijeme hladnijih dana mirni, možete se tuširati toplom vodom da se ugrijete i možete sobu grijati grijalicom koliko god želite. Ukoliko vam režije nisu uključene u cijenu najma stana, računajte da će vam u zimsko vrijeme režije doći najmanje 50 eura skuplje nego inače (ponovno govorim iz iskustva prijatelja i poznanika). Još jedan problem vezan uz grijanje i hladnoću su i prozori. Naime u Portu većina stanova ima poprilično stare, drvene prozore koji ne pružaju izolaciju. Bolji stanovi imaju PVC prozore i njih je lakše naći nego grijane stanove, kojih stvarno nema!
Kretanje po Portu
Centar grada se može propješačiti bez problema, cijeli grad i okolica su tijekom dana vrlo dobro povezani podzemnom željeznicom (metroom) i gradskim autobusom, a u noćnim satima se najčešće koristi Uber. Ima mnogo Uber vozača i svi su dragi i pristupačni. Uber vožnja se ne može platiti kod vozača, već morate imati spojenu kreditnu karticu s aplikacijom. Za izradu pokaza za javni prijevoz potrebno je donijeti potvrdu fakulteta u Portu, jednu sliku i kopiju osobnog dokumenta. Kod prve izrade potrebno je ići u jedan od centara javnog prijevoza, a kasnije se mjesečni pokaz može produžiti na automatima za kupnju karata na svakoj metro stanici.
Troškovi života
Što se troškova života tiče, moje iskustvo je takvo da je Erasmus stipendija dovoljna za prosječni život. Naravno, ukoliko ćete izlaziti nekoliko puta tjedno, jesti u restoranima, šopingirati ili putovati svaki vikend, takve dodatne troškove morat ćete podmiriti iz vlastitih novčanih izvora, izvan iznosa stipendije. Već u prvom tjednu nastave, od stranog sveučilišta primate iksicu, koja vam omogućuje prehranu u svim studenskim restoranima u Portu. Meni košta nešto manje od 4 eura. Najčešće možete birati između 3 menija, riblji, vegetarijanski i mesni.
Studiranje na FEUP-u
Moja iskustva na FEUP-u su vrlo pozitivna. Kampus fakulteta je prilično velik i potrebno je nekoliko dana prilagodbe. Ima dva studentska restorana i dvije kantine, koje u ponudi osim pića imaju i sendviče, pekarske proizvode i slatkiše. Na kampusu se nalazi velika, grijana knjižnica koja je u vrijeme ispita popunjena od samog jutra te ukoliko želite tamo učiti, morate doći prije otvaranja knjižnice i stajati u redu. Kampus ima velik broj prostorija koje služe za druženje studenata, učenje i izradu projekata, slično kao učionice u našim studentskim domovima. Profesori su vrlo ljubazni, susretljivi i opušteni. Odnos profesora i studenata se uvelike razlikuje od onog na koji sam ja navikla prije dolaska na FEUP. Na predavanja 90% studenata dolazi sa osobnim računalima na kojima većina njih proučava literaturu ili slajdove predavanja koje profesor tog dana predaje. Mali broj studenata koji nisu zainteresirani za dotično predavanje sjeda u posljednje redove predavaonica i radi projekte na svojim računalima. Profesori ne prigovaraju na tipkanje ili otvorena računala, baš naprotiv, potiču ih, a zauzvrat studenti poštuju profesore i ne ometaju nastavu, već pruženu priliku iskorištavaju za učenje i istraživanje. U bilo kojem trenutku, student može ustati, otići, vratiti se, jesti ili piti na predavanju. No to se sve radi s velikim oprezom kako se nikog ne bi ometalo. Razgovor između profesora i studenata je vrlo opušten, svi imaju pitanja i komentare koje profesori rado primaju, potiču interakciju i timski rad. Mene je način rada i atmosfera u predavaonicama jako podsjećala na američki način rada koji viđam na televiziji. Možda sam u krivu, pošto nikad nisam imala iskustva s američkim obrazovnim sustavom.
Što se tiče jezika, profesori i studenti su vrlo vješti u engleskom jeziku i ne predstavlja im nikakav problem držati predavanja na engleskom. Ja sam, na većini kolegija koje sam slušala, bila jedini student na razmjeni te sam morala tražiti profesore da zbog mene drže predavanja, materijale i ispite na engleskom jeziku. Zbog toga sam se jako bojala loših reakcija od strane portugalskih studenata, jer ih stavljam u težu situaciju te njih 180 zbog mene jedne mora sve raditi na stranom jeziku. Međutim, na moje iznenađenje, to nikome nije predstavljalo problem. Nakon nekog vremena ohrabrila sam se i pitala kolege njihovo mišljenje o održavanju predmeta na engleskom jeziku i objasnili su mi kako je njima to normalno i kako redovito, u svakom semestru, imaju po nekoliko kolegija na engleskom jeziku. Svi smatraju da im je to korisno, jer živimo u svijetu gdje engleski puno znači i ukoliko se s njime mogu dobro služiti i lijepo izražavati, imaju više otvorenih mogućnosti. Tijekom 5 mjeseci provedenih na FEUP-u, susrela sam se sa samo jednim domaćim studentom koji nije pričao engleski, ali ga je vrlo dobro razumio te s velikim brojem studenata na razmjeni, kojima je engleski bio na početničkoj razini. Zato svima koji imaju želju prijaviti se na razmjenu, ali se boje zbog svog znanja engleskog jezika ili odlaska u državu u kojoj se priča neki drugi jezik, savjetujem da odbace sve brige i prijave se. Jer jednom kad si okružen engleskim i kad se nakon nekog vremena opustiš, sam sebe iznenadiš vlastitim znanjem engleskog jezika. Svi studenti se s razmjene vrate s barem za dvije stepenice boljim znanjem engleskog. Sve ovo govorim iz vlastitog iskustva, jer sam živjela sa vrlo dragom curom iz Poljske, koja skoro uopće nije znala engleski, a nakon samo mjesec dana zajedničkog života je vodila rasprave na engleskom jeziku, pisala izvještaje i prepričavala mi dogodovštine tog dana.
Život na razmjeni
Kad se tek prijavljuješ na razmjenu, pripremaš se na to da ideš negdje sam, da sve ljude i sve poznato ostavljaš iza sebe i odlaziš sam u nešto novo i neistraženo. Istina ali isto tako, neistina. Na Erasmusu nikad nisi sam. Gdje god da ideš, šta god da radiš, s kakvim god problemima da se susrećeš, naći ćeš osobu koja se isto tako osjeća, koja prolazi isto što i ti. Jer i ta osoba je pustila sve poznato iza sebe, baš kao i ti, i misli da je sama. A zajedno, više niste sami. Ljudi koji se odluče na razmjenu već su u početku otvoreni, dragi, bez predrasuda, strpljivi i društveni. Jer oni koji nisu takvi, ni ne pomišljaju na prijavu. Doma, ponekad, kad si drugačiji od ostalih, osjećaš da se ističeš, da nešto s tobom nije u redu i da si sam. A tamo su svi sami i svi traže rješenje za svoje probleme i nesigurnosti. Zbog toga su svi otvoreni i znatiželjni, a ti se ne osjećaš niti čudan, niti drugačiji. Ti si samo još jedna nepoznanica ljudima koji su došli jer vole nepoznanice koje žele upoznati. To naravno ne primijetiš u prva dva dana, ali što si više tamo, više uviđaš način na koji Erasmus funkcionira. To je vrlo otvorena zajednica gdje su svi dobrodošli i svi nađu ekipu koja njima najviše odgovara.
Zaključak: Na Erasmusu nikad nisi sam.
Priča 1:
Upoznala sam vrlo dragu osobu, koju sada imam čast zvati prijateljicom. Upoznale smo se u vrlo loše vrijeme za nju. Naime, imala je problema sa stanom, uzela ga je preko oglasa, međutim po dolasku u Porto, najmodavac joj je prodao nekakvu glupu priču i smjestio je u drugi stan neprimjeren za život. Budući da je došla sama u večernjim satima, nije nikog poznavala niti znala gdje da ode, morala je ostati u tom stanu i platiti dogovorenu cifru. Novce koje je dala najmodavcu više nikako nije mogla vratiti, svi traže polog plus prvu stanarinu, a ona je već u početku bila u gubitku za iste te novce koje je dala prvom najmodavcu za stan, koji nije primjeren za život. Osjećala se loše i mnogo je puta htjela odustati, spakirati kofere i vratiti se u sigurnost roditeljskog doma i Hrvatske. Nismo joj dopustili, pokušali smo joj pomoći i uvjeravali je kako samo treba malo vremena, da će naći stan i da će se sve vratiti u normalnu. Tako je i bilo. Kasnije nam je priznala kako joj je to najbolja odluka u životu, da je pokazala sama sebi da je borac, da može računati na samu sebe i da može preživjeti situacije koje su joj se ispočetka činile nemogućima. Osobno nisam imala loših iskustava poput prijateljice, ali i ja sam se u početku budila sa mislima “što je meni ovo trebalo, pa ja ne znam ni gdje da kupim kruh u ovom gradu?!” ali jednom kad dođeš tamo, srećom, kasno je da se predomisliš i budiš se svakog dana, korak po korak istražuješ, pokažeš sam sebi da možeš i da ništa nije tako strašno kao što se čini. To vrijeme prilagodbe traje točno nekoliko dana, dok ne upoznaš prvu osobu, dok ne prođeš dvaput istom ulicom i dok uspješno ne kupiš kruh u prvoj trgovini. Nakon toga čeka te 5 mjeseci sreće, opuštenosti, lijepih trenutaka i ljudi koje ćeš zauvijek pamtiti, a svega toga ne bi bilo da prvih par dana nisi sam sebe natjerao da ustaneš i živiš.
Priča 2:
Još jedna priča iz mog iskustva, u prvoj vožnji metroom, kolega i ja upoznali čovjeka iz Francuske, koji je došao i pitao nas jesmo li erasmusovci i kamo idemo. Išli smo na plažu, kao i on pa smo krenuli skupa. Čovjek je slikao surfere 5 sati jer ga je to jako zanimalo. Mi smo malo ostali s njim te nakon nekog vremena produžili svojim putem, ali prije toga smo u metrou podijelili svoje priče i to je to, nikad se kasnije nismo vidjeli. Lijepa uspomena, i to je na Erasmusu normalno. Nikad nisi sam i nikad s ljudima koji će pametovati ili gurati nos gdje ne treba. Tamo se živi iz dana u dan i veseli sitnicama.
Priča 3:
Ljudi su dobri. Situacija broj XY: cimerica mi uleti u suzama u sobu u 22:30 h navečer, glava je cijeli dan boli, ne može ustati, razmišljati, ni pričati i traži me da joj pomognem kako god mogu. Treće cimerice, koja priča portugalski, nema cijeli tjedan da nas uputi što i kamo. Zovem je telefonski, objašnjava mi što da napravim vezano uz osiguranje, googlam bolnice, pišem buddy-ju i ljudima koje sam upoznala mogu li mi pomoći i usmjeriti me. Svi su uskočili i savjetovali nas da odemo u medical centar u našem kvartu, a ne u bolnicu i tamo smo sve riješile u pet minuta. Ta se situacija desila u prva 2-3 tjedna mog boravka u Portu. Nisam znala kretati se po Portu, a kamoli veliki broj ljudi. Ali oni koje sam znala su mi pomogli i pitali ljude koje oni znaju i tako smo došli do rješenja. Preko prijatelja od prijatelja, koji poznaje prijatelja. I to je normalno, nikome nije problem pomoći ili saznati nešto jer je svjestan da se sutradan on može naći u istoj situaciji i trebati tvoju pomoć.
Zaključak: Erasmus ljudi su dobri ljudi.
NAKON ERASMUSA
Naučeno: NIKADA NE ODUSTAJTE, ZA SVE TREBA VRIJEME PRILAGODBE, DAJTE SI TO VRIJEME, BIT ĆETE ZAHVALNI SAMI SEBI.
Prije odlaska na razmjenu, uzmite si trenutak, razmislite što želite od Erasmusa, zašto ste se prijavili i što želite da se promijeni kad se vratite. Dobro razmislite i nakon toga otiđite na Erasmus i napravite to što ste zamislili.
Želite naučiti nešto novo, iskoristiti prilike koje ne bi imali da se niste prijavili? Iskoristite ih, odite na fakultet, tražite što želite, razgovarajte s profesorima, garantiram vam da će vam svi pomoći. Nemojte se sramiti i misliti da znate manje od drugih, nitko vas tamo ne osuđuje. Svi su oni svjesni da svatko dolazi s različitom pozadinom, predznanjem i željama. Odlazak na FEUP vam je najbolje što možete odabrati ukoliko želite naučiti više i istražiti više. Imaju veliki broj laboratorija, odjela, vanjskih suradnika, projekata i u sve vas žele uključiti. Vjerujte mi.
Želite putovati, upoznati ljude, zemlje, kulture? Putujte! Nemojte se bojati za fakultet i za prolazak, čim ste uspjeli proći selekciju na fakultetu znači da ste organizirani, samostalni i pametni i da ćete riješiti fakultet i bez da sjedite doma i bojite se iskoristiti priliku za putovanje, zbog gubitka vremena. Stisnut ćete zube i sve riješiti. Nema šanse da zbog razmjene nešto padnete, ukoliko imate imalo organizacijskih vještina i ukoliko postupate pametno i odgovorno. Profesori su susretljivi, studenti su dragi i pomažu kad god mogu, samo se nemojte sramiti pitati za pomoć. Iskoristite vrijeme koje imate, jer vrijeme i neiskorištene prilike ne možete vratiti.
Želite partijati? Imate i više nego dovoljno vremena i prilika za to, organiziranih tuluma ima barem nekoliko tjedno, a izlasci su u punom jeku svakog dana. Izlazite, družite se, prijavljujte se na svakakve igre i aktivnosti jer sve na kraju završi sa tulumom. FEUP jednom tjedno organizira tulum i druženja u svojim prostorijama, imaju jeftina pića, koncerte, druženja… Nešto kao KSET na FER-u, vjerujem da su svi upoznati sa konceptom KSET-a.
Napominjem da odlučite kojim smjerom želite ići, jer sve istovremeno ne možete, barem ne u Portu. Ukoliko pokušate sudjelovati na svim partijima da budete u toku sa Erasmus party životom, ići na sva putovanja i vratiti se doma nakon 5 mjeseci sa+ punom putovnicom pečata i u isto vrijeme raditi na projektima i naučiti nova znanja i vještine na FEUP-u, raspast ćete se nakon mjesec dana i ništa od toga nećete iskoristiti do kraja i napraviti u potpunosti i kako treba. Odaberite način života koji želite tamo voditi i ispunite ga! Mogućnosti su bezbrojne.
Za kraj, nemojte imati prevelika očekivanja od samog početka. Nije sve divno na prvu. Znate i sami da neke trenutke i iskustva više cijenite kad prođu. Kad sjednete i razmislite koliko su vam neke sitnice i trenuci pomogli. Da me netko na početku mog Erasmusa pitao za razmišljanja rekla bih - ne znam, sama sam, ne znam kud ni što, upoznala sam ljude, ali nisu mi baš sjeli itd. Ali već nakon mjesec dana, a posebno sad doma, vidim koliko je to sve bilo zapravo jako dobro za mene. Koliko mi je odgovaralo i koliko me opustilo i promijenilo. Koliko sam se sigurnije i bolje osjećala TAMO. Nema jedne jedine osobe koja će na kraju Erasmusa reći da je pogriješila. Makar im se svašta dogodi u tih u 5 mjeseci Na kraju kad sve zbroji shvatiš da više dobivaš, nego gubiš.
I da, post-Erasmus depresija IS A REAL THING!
Ines Belac, DS IPI
Erasmus razmjena u Portu, zimski semestar 2017./18.
