Studirajući na FOI-ju, nije prošla jedna godina da nije bilo priče o Erasmusu – Erasmus razmjene, Erasmus prakse, iskustva, putovanja... Bila sam skeptična. Previše je to papira pa treba tu novaca, ma nije to za mene, tko će se tu snaći... Nije mi to bilo u planu. Idem ja sigurnim putem, najjednostavnijim – samo završim FOI u roku, u Hrvatskoj, ma kakve razmjene, kakve prakse – zašto komplicirati život? Onda sam došla na diplomski studij – i shvatila da završavam faks, a nemam pojma. Ni o čemu, a najmanje o Erasmusu.
Ideja o odlasku na praksu u inozemstvu javila se sredinom prve godine mog diplomskog studija. Vidjevši sve te ljude i studente koji putuju, skupljaju iskustvo, rade, motiviralo je i mene da ipak malo zapaprim svoj život. Da naučim nešto novo, da odem negdje, da stječem poznanstva, da i ja skupljam iskustvo – jer ga uopće nemam. Uz pomoć Ureda za međunarodnu suradnju saznala sam sve što mi je potrebno učiniti. Nisam imala konkretnu tvrtku, ni ideju gdje želim ići. Samo sam htjela otići i iskoristiti još taj zadnji semestar koji mi je praktički prazan. Nakon traženja firme cijelo ljeto, dobila sam dogovor za Skype intervju s firmom Evolaris u Grazu te nakon tjedan dana sam saznala da su me primili. Yeeeeey! :D Nakon rješavanja papirologije za Erasmus (koja uopće nije toliko komplicirana!), saznala sam da još jedna cura ide baš u Graz na razmjenu u istom semestru – rođeno je cimerstvo! Čim smo obje dobile Erasmus stipendiju, skupa smo se odlučile za smještaj u domu ÖJAB Haus Graz, platile gadan depozit još prije Božića i imale osiguranu dvokrevetnu sobu od 1.3. Najs. Ostalo je potpisati Ugovor u Zagrebu, nakon toga primile smo obećanih 70% stipendije i sve je bilo spremno.
Spakirala sam 6 torbi i busom se unatoč presjedanju, snijegu, ledari, kvaru busa, čekanju na granici i svemu ostalom što vas može zadesiti, dovukla do Graza, budući da me moji nisu mogli voziti. Kolega bivši Foijevac me dočekao i pomogao mi dotegliti te moje torbe do ÖJAB-a.... Soba je bila ogromna. Dom je organiziran tako da postoje tzv. WG-ovi – mali stančići bez kuhinje i dnevnog boravka, ali obuhvaćaju 2-3 sobe koje dijele 1-2 WC-a. Dakle, cimi i ja u dvokrevetnoj sobi na prvom katu, skupa s još dvije cure u jednokrevetnim sobama, ali nas dvije smo imale svoje kupatilo i WC, a njih dvije su dijelile drugo kupatilo i WC. Kuhinju smo dijelili svi na prvom katu, ali bila je ogromna, skupa s ormarićima gdje smo mogli ostaviti neke kuhinjske stvari.
Nakon prvog shoppinga za hranom i uzaludnim tuširanjem jer me ništa više nije moglo ugrijati, jedino o čemu sam razmišljala jest da se ujutro živa probudim da mogu otić na posao. Sva sreća da je Andol djelovao, pa sam ujutro već bila ko nova. Upoznala sam ekipu u Evolarisu – jako dragi i ljubazni ljudi. Dobila sam svoj laptop, svoje mjesto na poslu, odradila prvi sastanak s mentorom i idući tjedan počela sam s poslom. Moj zadatak kroz ovih šest mjeseci bilo je testiranje – najprije ručno, a onda i programiranje automatiziranih integracijskih testova u Java Spring Bootu i Cypressu. Sudjelovala sam na svakidašnjim stand-up sastancima, tjednim sastancima i ostalim Evo-događanjima kroz mjesec. Atmosfera na poslu je bila stvarno opuštena, imala sam fleksibilno radno vrijeme, ali ja sam svejedno dolazila ujutro prije 8 sati, tako da mogu otići popodne do 4. To mi je dalo vremena za treninge i druženje s ljudima iz doma, sviranje, odlaske na različita događanja u Grazu, itd.
Odabir ÖJAB-a bio je pun pogodak. Osim što je lociran 5min od mog posla i 7min od cimijevog faksa, treba nam samo 10-ak min pješke do centra grada. Graz mi se svidio na prvi pogled. Grad nije prevelik, a ni premalen, tramvajima je širi centar jako dobro povezan, dok busevi voze na dalje relacije prema vanjskom i industrijskom dijelu grada. Nije prenapučen, a stanovništvo je poprilično mlado. Ima jako puno studenata, mladih ljudi iz cijelog svijeta – Kine, Japana, Amerike, Njemačke, a dan vam ne može proći da ne naiđete na barem jednu osobu s Balkana. Smatram da u Grazu svatko može naći nešto za sebe – jako je puno događanja, festivala, radionica, klubova – svega. Učlanila sam se u ESN studentsku grupu, tako da sam sudjelovala jeftinije i na nekoliko njihovih događanja te bila na jednodnevnom izletu u Hallstatu i Dachsteinu – svakako preporučam tko bude imao priliku, a voli planine, špilje i male gradiće. Ne da mi nije bilo dosadno, već nisam ni stigla otići na sve što sam htjela. A najviše od svega patio je – pogađate – moj diplomski rad! Njemu su trebale biti posvećene subote i nedjelje ujutro, ali znate kako to ide...
I eto, nakon 6 mjeseci boravka u Grazu, evo me u Zagrebu – diplomski je ipak gotov, predan i obranjen, a ja imam diplomu magistre informatike te već dogovoren posao u Zagrebu. Iskustvo koje sam skupila u Grazu je veće nego u posljednjih 5 godina. Ljudi moji, idite. Bilo gdje, samo idite. Nije to samo znanje vezano uz vašu karijeru i praksa – to je možda 30% Erasmusa. Pričam o životnom iskustvu. Širenje vidika, upoznavanje i druženje s različitim nacionalnostima, učenje jezika, sudjelovanje na različitim događanjima, upoznavanje nove kulture i mentaliteta ljudi... Izađite iz svoje komfor-zone, samo tako možete napredovati i izgrađivati sebe kao bolje osobe. Papirologija nije izlika. Novci nisu izlika. Sve se da riješiti ako imate volje. Erasmus je prilika za koju vam jedino može biti žao ako je ne iskoristite – pa ovo je najjeftinija mogućnost da živite i radite u inozemstvu. Ne kažem da je lagano, trivijalno, savršeno i bez promašaja, ali je vrijedno truda :)
Paula Kokić, DS BZBP
